Zračni putnički promet na ovim prostorima počinje još pred Drugi svjetski rat. Godine 1930. otvara se linija Beograd — Sarajevo — Podgorica. U upotrebi su manji putnički zrakoplovi, a u tom periodu koristi se vojni aerodrom u Rajlovcu. Zračni civilni promet obavljalo je beogradsko zrakoplovno društvo Aeroput sa zrakoplovima Potez 29 francuske proizvodnje.
Početak Drugog svjetskog rata prouzročio je obustavu svih civilnih zrakoplovnih aktivnosti na cijeloj teritoriji tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Po završetku rata, praktično od 1947. godine, ponovo se uspostavlja redovni civilni zračni promet prema Sarajevu, linijama između Sarajeva, Beograda i Zagreba. Promet obavlja nova jugoslavensko-sovjetska kompanija JUSTA, a za svoje aktivnosti koristi aerodrom u Butmiru. Ova kompanija radi tek nešto duže od godinu, jer se odlukom Vlade tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), zbog sukoba sa SSSR-om osniva domaća kompanija Jugoslovenski aerotransport, poznatija pod skraćenim nazivom JAT. Glavninu JAT-ove flote u to doba činili su zrakoplovi Dakota (DC-3) sa 24 putnička sjedišta. Promet legendarnim DC-3 bio je u funkciji sve vrijeme sljedećih 22 godine.
Zbog naraslih potreba i uvođenja u eksploataciju novih tipova mlaznih zrakoplova, koji su zahtijevali čvrste betonske podloge manevarskih površina, krenulo se u realizaciju ideje o gradnji novog sarajevskog aerodroma. Poslije dugogodišnjih analiza i ispitivanja pozicije budućeg aerodroma, odlučeno je da bude lociran u Sarajevskom polju, u neposrednoj blizini postojećeg travnatog aerodroma Butmir. Sama gradnja počela je krajem 1965. i trajala je nešto više od tri godine. Izgrađena je potrebna aerodromska infrastruktura: pista, rulne staze, platforma, skromna terminalna i upravna zgrada. Kontrolni toranj bio je također u sklopu aerodromske zgrade. Radionavigacijska (R/NAV) oprema na aerodromu omogućavala je prihvat svih vrsta zrakoplova, zaključno s kategorijom C, i u prilikama noćnog letenja i složenih meteo uvjeta (VFR i IFR letova).
Napokon, 2. juna 1969. godine Aerodrom Sarajevo-Ilidža, kako se tada zvanično naziva, svečano je otvoren za civilni zračni promet.
Otvaranje novog međunarodnog aerodroma značilo je i da se otvaraju novi putevi i mogućnosti za razvoj civilnog zrakoplovstva. Promet putnika i zrakoplova u ovom se razdoblju povećavao postepeno tokom svake godine, ali je Sarajevski aerodrom i dalje imao ulogu „feeding airport“, tj. ulogu aerodroma koji je osiguravao putnike aerodromima u Beogradu i Zagrebu.
Kandidiranjem Sarajeva za Zimske olimpijske igre 1984. (ZOI ‘84), javlja se potreba za proširenjem osnovnih kapaciteta Aerodroma: produženje postojeće piste, izgradnja nove paralelne rulne staze, novog terminala i objekta Službe kontrole letenja s novim kontrolnim tornjem. Uporedo se traže mogućnosti za instaliranje nove R/NAV opreme, kako bi se smanjili operativni minimumi za operacije zrakoplova i time povećala frekvencija procedura slijetanja i polijetanja. Ova zahtjevna ideja pretočena je u stvarnost prije samog početka ZOI ‘84. Pista je produžena za 150 m. Osposobljena je nova rulna staza, proširena operativna platforma. Instalirana je kompletna nova rasvjeta piste, prilaza i rulnica, nabavljena planirana R/NAV sredstva (tri VOR-a i novi ILS), i na kraju izgrađena nova veoma funkcionalna zgrada aerodromskog terminala. Terminalna zgrada dobila je sve sadržaje koji su uobičajeni na međunarodnim aerodromima. Time se Aerodrom Sarajevo svrstao u najopremljenije aerodrome u ovom dijelu Evrope. Tehnološki i kadrovski bio je potpuno spreman dočekati početak Igara.
Tokom Igara i nešto prije samog početka promet je intenziviran, tako da se dnevno obavljalo između 50 i 70 aviooperacija. Tada smo prvi put imali i slijetanje JAT-ovog najvećeg putničkog zrakoplova DC-10, na liniji direktno iz New Yorka. Osim toga, zabilježeno je u više navrata slijetanje velikih interkontinentalnih zrakoplova tipa L-1011-Tristar, B-707, DC-8 i niza drugih. Bitno je naglasiti da je posljednjeg dana ZOI ‘84 ostvaren rekordan dnevni promet: oko 14.000 putnika je otpremljeno bez ikakvog zastoja i greške u opsluživanju.
Do početka agresije na BiH promet se povećava. U tome je poseban doprinos lokalne čarter aviokompanije AIR COMMERCE, koja je od oktobra 1991. do marta 1992. godine prevezla više od 40.000 putnika.
Nešto prije same agresije, na Aerodrom dolaze jedinice UNPROFOR-a, tzv. mirovnjaci. Motorizirana jedinica kanadske vojske stacionirana je na Aerodromu. Oni koji su na određen način znali za agresiju i spremali je, izmještaju porodice iz Sarajeva. Porodice pripadnika JNA odlaze vojnim zrakoplovima. Napuštaju Sarajevo zračnim putem, kao najsigurnijim oblikom prijevoza, zbog „balvan-barikada“ na cestama. Strani državljani također odlaze.
Agresija i zvanično na neki način počinje okupacijom Sarajevskog aerodroma, koji zaposjeda jedinica bivše JNA. U noći između 4. i 5. aprila 1992. godine JNA — pripadnici Vazduhoplovne akademije iz Rajlovca — zauzima Aerodrom i drži ga u svojim rukama do polovine juna. Tada ga predaje srpskim paravojnim jedinicama, koje preuzimanjem Aerodroma počinju opću pljačku i uništavanje opreme, radionavigacijskih sredstava i svega ostalog što se nije moglo transportirati prema Beogradu i teritorijama pod srpskom kontrolom.
Nastaje tužni period. Potpuno se obustavlja bilo kakvo civilno letenje.
Jedinice UNPROFOR-a, koje se još nalaze na Aerodromu, postepeno počinju obnavljati vojni zračni promet. Mandat za to dobile su snage francuskog ratnog zrakoplovstva u slopu detaširane zrakoplovne jedinice French DETAIR. Aerodrom sada isključivo služi vojnim snagama i dijelom za humanitarne letove, radi opskrbe stanovništva Sarajeva neophodnim životnim namirnicama. Također se povremeno obavljaju evakuacije teško bolesnih i ranjenih građana, kao i prijevoz raznih „mirovnih“ delegacija.
U periodu 1992.-1995. trajao je vremenski najduži humanitarni zračni most za opskrbu jednog opkoljenog grada. Sa blizu 13.000 obavljenih letova i trajanjem dužim od tri godine, uveliko su premašeni obim i vrijeme zračnog mosta koji su zapadni saveznici poslije Drugog svjetskog rata uspostavili za opskrbu Zapadnog Berlina.
Do izgradnje ratnog objekta DB (tunela Dobrinja — Butmir), prokopanog ispod piste Sarajevskog aerodroma, više od 800 ljudi izgubilo je život na prostoru aerodromskog kompleksa. To je bila posljedica pretrčavanja aerodromske piste, zbog puke potrebe za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim dijelovima u Butmiru i Hrasnici. Srpska paravojna jedinica locirana u neposrednoj blizini aerodroma nemilosrdno je pucala na svaku civilnu osobu koja je iz nužde pokušavala preći na drugu stranu aerodroma.
Od aprila 1996. dijelom Aerodroma upravljaju civilne vlasti BiH. Od tog momenta počinje borba za vraćanje Aerodromu Sarajevo prave funkcije — civilnog zrakoplovstva. Dio polovne opreme doniran je Aerodromu, sanirana je sortirnica i pretvorena u improvizirani terminal. Radnici nakon kratke obuke u Turskoj zauzimaju svoja dugo očekivana radna mjesta i polahko krećemo naprijed.
Sarajevski aerodrom otvara se 15. augusta 1996. godine za civilni promet. Taj događaj značio je ostvarenje najvećeg sna svih zaposlenih.
Odmah po otvaranju Aerodroma, Croatia Airlines uspostavlja vezu između Sarajeva i Zagreba, a turska kompanija Top Air između Sarajeva i Istanbula. Do kraja te godine, Aerodrom Sarajevo ostvario je promet od 26.000 putnika i bio je u Bosni i Hercegovini jedini aerodrom u funkciji civilnog zrakoplovstva. Saniraju se sve manevarske površine, tehnički objekti aerodroma i objekat kontrole letenja s kontrolnim tornjem.
Generalna rekonstrukcija aerodromske terminalne zgrade s kompletno novom tehnologijom i opremom vrhunskog kvaliteta uspješno se završava početkom 2001. godine. Svečanim otvorenjem u martu 2001. Aerodrom kompletira sve sadržaje u pogledu potreba i komfora putnika, čime i zvanično počinje novo razdoblje kvalitetnog rada i vrhunskih rezultata.
Sarajevo kao glavni grad i sjedište velikog broja ambasada postaje zanimljiva destinacija za mnoge poznate aviokompanije. Profesionalan odnos Aerodroma Sarajevo prema djelatnosti koju obavljamo prepoznali su mnogi: Lufthansa, Austrian Airlines, Turkish Airlines, Adria Airways, Croatia Airlines, German Wings i druge kompanije, s kojima na obostrano zadovoljstvo godinama sarađujemo.
Danas, sa oko 400 uposlenih i prometom većim od 600.000 putnika na godinu, s više od 7.000 aviooperacija, prijevozom više od dva miliona kilograma cargo roba, možemo reći da je stara legenda o ptici Feniks u našem slučaju postala stvarnost — uzdigli smo se iz ratnog pepela do tehnološkog operativnog maksimuma, kojem u zrakoplovstvu svi težimo.